Potvrđuje li Pavelić Boris teoriju involucije?

Boris Pavelić objavio je dana 23. ožujka 2004. u riječkom "Novom listu" pod naslovom "Bin Laden pod Marjanom" sljedeće:

"Ne smije se odšutjeti tolika količina proturazumskog fanatizma: po motivu i intenzitetu nema nikakve razlike između oduševljenja kojim je Osama bin Laden dočekao rušenje njujorških blizanaca i načina kojim je novi član Nadzornog odbora 'Slobodne Dalmacije' Ivan Mužić zazvao prokletstvo na redakciju 'Feral tribunea'. Kratka povijest slučaja: 'Feral' je u pretprošla dva broja snažno napao Mužićev izbor u NO 'Slobodne Dalmacije', argumentirajući svoju kritiku deklariranim filonacizmom splitskoga lovca na masone. Podsjetili su: Mužić je izdavač zloćudnoga antisemitskog pamfleta 'Protokoli sionskih mudraca'; njegovo izdanje ne samo da nije kritičko, nego je apologetsko; svoju antisemitsku teoriju zavjere, primijenjenu na lokalne prilike, razvija u knjigama o masonstvu u Hrvata; vlastitu varijantu etnogeneze utemeljio je u kvazirasističkom uvjerenju da su dinarski Hrvati superiorni ostatku naroda i, dakako, čovječanstva. Argumentirajući protiv Mužića, novinari 'Ferala' poslužili su se razlozima razumske rasprave. A on im je uzvratio biblijskim prokletstvom. U posljednjem broju splitskog dnevnika, kao 'odgovor', objavio je 'Molitvu za hrvatske dušmane', citirajući starozavjetni psalam koji Boga moli neka 'opakima', 'varalicama', 'Sotoni', oduzme život, raspe obitelj, da ih osiromaši, izvrgne pljački, nasilju i mržnji, neka im ime zatre,-'grijeh majke da im ne izbriše'... Hladnu jezu izaziva mržnja toga proturazumskog teksta. Ni po jada za samoga Mužića: dok ne smeta drugima, svatko može misliti da Boga nosi u zapučku. Ali oni koji takav fanatički um postavljaju u upravljačko tijelo važnih novina više ni zucnuti ne bi smjeli o navodnoj vlastitoj civiliziranosti. A društvo koje tetoši vlastite inkvizitore bin Ladenu nema pravo ništa predbacivati."

Prenio sam u cijelosti navedeni tekst i to kao eventualno poučni test za vrednovanje teorije involucije ljudskog duha. Osobno o mogućem prepoznavanju člankopisca u mojemu štivu razmišljam ovako: Starozavjetni židovski psalmist molio se za svoje klevetnike, kako nam je predaja zapisala. Solidarizirao sam se s njegovim nesimboličkim zazivima, ali kao novozavjetni kršćanin samo u odnosu na one moje i hrvatske dušmane, koji će doživjeti smrt nepokajani ili opsjednuti od đavla. Danas razmišljam kako sam se možda trebao bezrezervno identificirati sa svetopisamskim psalmistom. U susretu s bjesovima, možda je svima nama napadanim Hrvatima, nužno živjeti u duhu Staroga zavjeta, dakako kada nam to preostaje kao jedini način samoobrane. Hrvatski čovjek ne opstoji zato da bude dio stada s kojim čak i lažljivi anonimusi misle da mogu nekažnjeno manipulirati.

Ivan Mužić