I.
OPĆINSKI SUD
S P L I T

Privatni tužitelj: Ivan Mužić, Split, Čiovska 2

Okrivljeni: Stjepan Brzica, prijavljen na adresi Trg grada Pratoa 22, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, odnosno Slobodna Dalmacija, Split, Hrvatske mornarice 4.

PRIVATNA TUŽBA
zbog kaznenog djela klevete iz čl. 200. st. 2. KZH

U dnevniku Slobodna Dalmacija započeo se 17. svibnja 2002. objavljivati feljton o masonima, koji je potpisao Stjepan Brzica (dalje: S. B.), a koji je tekst pun kleveta u odnosu na mene, a u svezi s mojom knjigom Masonstvo u Hrvata. Glavni urednik lista Slobodna Dalmacija je Dražen Gudić, a urednik feljtona Jakša Fiamengo, koji su se, što je veoma indikativno, suglasili da se pisanje S. B. tiska, a nisu htjeli objaviti tužiteljev odgovor.
Dokaz: Pregled poslanoga odgovora pod naslovom «Tko i kako Hrvatima propagira masonstvo?».
Na neke općenite pretpostavke u prva tri članka okrivljenoga tužitelj se osvrnuo u tekstu navedenog odgovora, a predmet ovoj tužbi su samo očite klevete okrivljenoga.
I. Okrivljen piše dana 17. V. 2002. na stranici 62. da ga je na pisanje o masonstvu potaknuo «jedan tekst iz Dnevnog lista koji izlazi u Mostaru, od 19. prosinca 2001. godine u kojemu se opširno hvali i propagira knjiga Ivana Mužića Masonstvo u Hrvata. Njena osnovna teza je da su hrvatski masoni glavni krivci naše tragične prošlosti.» Iz ove se rečenice može zaključiti da on moju knjigu, dokumentiranu na 700 stranica velikog formata, i do sada tiskanu u sedam izdanja i u 18.000 primjeraka, sudi po tekstu o toj knjizi, koji je objavljen u jednom dnevnom listu. S. B. dalje nastavlja: «U tekstu se podvlači da je dr. Franjo Tuđman u razgovoru s Mužićem izrazio zabrinutost jer su zapadno nadahnuti pojedinci u HDZ-u masoni ili masonski kandidati, koji s masonima iz oporbenih stranaka zasjedaju u istim ložama i primaju iste nadstranačke direktive, ali za Mužićeve teze ne postoji niti jedan valjan dokaz. Naprotiv, obnovljeni hrvatski masoni ističu svoju apolitičnost, dok su u politici bili njeni pojedini članovi, ali koji su radili u ime samih sebe i po svojoj savjesti bez utjecaja lože. Sudeći po prikazu, ta knjiga je tipična apologija prevladane prošlosti, koje se odrekla i sama Katolička crkva, a čije ideje imaju malo što sa suvremenošću. Ideje iz Mužićeve knjige su štoviše obojene rasizmom, čime se Mužić svrstava na stranu totalitarizma. Toj prepoznatljivoj i tipičnoj želji za opstanak na vlasti pod svaku cijenu potrebni su unutrašnji i vanjski neprijatelji, tajanstveni rušitelji i zavjerenici, što je svojstveno svakom totalitarizmu bio on fašistički, ili autokratski.» S. B. posebno ističe da su ideje iz moje knjige obojene rasizmom, ali ne pokušava konkretizirati na kojim se stranicama knjige taj rasizam očituje. Bratoljub Klaić tumači pojam «rasizam-rasnu teoriju» ovako: «reakcionarno fašističko shvaćanje po kome rasna svojstva pojedinih naroda odlučuju o toku historije (kod toga svaki svoju rasu smatra najvrednijom).» (B. Klaić, Rječnik stranih riječi. Zagreb, 1986., str. 1133.). Među slobodnim zidarima pripadnici su svih naroda, a to znači i svih rasa. Ako su ideje iz moje knjige obojene rasizmom, onda se postavlja pitanje koji ja rasizam zastupam, a koje druge rase (crnu ili žutu) napadam.
II. Okrivljeni dana 19. svibnja na stranici 46. Slobodne Dalmacije propovijeda i ovo: «Vrhunac galamatijasa u knjizi Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića je atribuiranje masonima atentata na Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu.» Na temelju dostupne građe (obrađene u mojoj knjizi na stranicama od 243. do 273.) zaključak je ovaj: «Kralj Boris, u jednom intimnom razgovoru u Sofiji, kazao je kralju Aleksandru, da su ga masoni 'snubili', ali da on nije ušao u ložu. Aleksandar mu je odgovorio da će izgubiti glavu, hoteći mu reći da masoni ne trpe kralja, koji nije mason. Aleksandar je priznao Meštroviću da je bio mason, ali da je 'istupio'. Meštrović je zaključio da bi Aleksandar gonio masone da je ostao živ. Trumbić, navodeći sve ovo, zapisuje da su masoni ubili kralja Aleksandra, jer ih je ostavio, a da su oni imali udjela i u sarajevskom atentatu. Činjenica je, da je kralj Aleksandar svojom nezavisnom i tadašnjim masonskim interesima protivnom politikom bio postao masonstvu tolika smetnja, da se u nekim najvišim masonskim krugovima (Jan Masaryk) razmišljalo o tome, da mu se oduzme život. Mjere kraljeva osiguranja od francuske vlade, u kojoj je bio ministar unutrašnjih poslova masonstvu odani Albert Sarraut, bile su unatoč višestrukim upozorenjima, da će biti izvršen atentat, tako simbolične, da Francusku čine suodgovornom za atentat. Međutim, svi ovi elementi nisu dovoljno konkretni, da se samo iz njih može sa sigurnošću utvrditi i masonsko sudjelovanje u zavjeri protiv kralja Aleksandra, ali je masonsko sudjelovanje u tome veoma moguće.» (Masonstvo, str. 273.). Smisao riječi “galamatijas”, između ostaloga, znači: «zbrka riječi, nesuvisli, nerazumljivi govor ili spis, besmislica, nesmisao, 'trpanac', 'kupusarija', « (Klaić, nav. dj., str. 465.).

Okrivljeni je navedenim stilizacijama putom tiska iznio neistine, koje škode tužiteljevoj časti i ugledu, pa je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, opisano i kažnjivo po čl. 200 Kaznenog zakona RH – k l e v e t u
pa se stoga predlaže, da pred tim sudom, kao stvarno i mjesno mjerodavnim, bude urečena glavna rasprava, na koju će se pozvati privatni tužitelj i okrivljeni, te u dokazne svrhe biti saslušane stranke i izvršen uvid u sporni tekst, koji se prilaže, kako bi nakon toga bila donesena presuda kojom se okrivljeni proglašava krivim, kažnjava po zakonu i obvezuje na snašanje troška postupka.

P.s.
S obzirom da okrivljeni prebiva u Bosni i Hercegovini sudski poziv bi mu se mogao dostavljati diplomatskim putom, a u tom slučaju gotovo je sigurno da bi nastupila zastara. Častan čovjek i osoba koja nije kukavica, ne bježi od odgovornosti za svoje čine. U tom smislu očekujem od okrivljenoga da opunomoći nekog odvjetnika u Splitu i da se taj od njega odabrani odvjetnik prijavi sudu kao njegov punomoćnik u ovom predmetu, kako bi se na taj način okrivljeni stvarno mogao sudski goniti u Hrvatskoj, gdje je i počinio kazneno djelo klevete.

OPĆINSKI SUD
S P L I T

Tužitelj: Ivan Mužić, Split, Čiovska 2

Tuženik: Slobodna Dalmacija, Split, Hrvatske mornarice 4

TUŽBA

radi naknade štete Vrijednost spora: 100 (sto) kuna

I. Prema čl. 22. Zakona o javnom priopćavanju, nakladnik je odgovoran za štetu nastalu objavljivanjem informacija u javnom glasilu. Tuženik je nakladnik dnevnika, pa slijedom toga odgovara za štetu nastalu objavljivanjem tekstova u tom listu.
Dokaz: uvid u impressum Slobodne Dalmacije, koji se u presliku prilaže tužbi.
U dnevniku Slobodna Dalmacija započeo se 17. svibnja 2002. objavljivati feljton o masonima, koji je potpisao Stjepan Brzica (dalje: S.B.), a koji je tekst pun kleveta u odnosu na tužitelja, a u svezi s njegovom knjigom Masonstvo u Hrvata. Glavni urednik lista Slobodna Dalmacija je Dražen Gudić, a urednik feljtona Jakša Fiamengo, koji su se, što je veoma indikativno, suglasili da se pisanje S. B. tiska, a nisu htjeli objaviti tužiteljev odgovor.
Dokaz: Pregled poslanoga odgovora pod naslovom «Tko i kako Hrvatima propagira masonstvo?».
Tužitelj se na neke općenite pretpostavke u prva tri članka tuženoga osvrnuo u tekstu navedenog odgovora. S. B. u svojim pisanim pretpostavkama, između ostaloga, piše dana 17. V. 2002. na stranici 62. da ga je na pisanje o masonstvu potaknuo «jedan tekst iz Dnevnog lista koji izlazi u Mostaru, od 19. prosinca 2001. godine u kojemu se opširno hvali i propagira knjiga Ivana Mužića Masonstvo u Hrvata. Njena osnovna teza je da su hrvatski masoni glavni krivci naše tragične prošlosti.» Iz ove se rečenice može zaključiti da on moju knjigu, dokumentiranu na 700 stranica velikog formata, i do sada tiskanu u sedam izdanja i u 18.000 primjeraka sudi po tekstu o toj knjizi, koji je objavljen u jednom dnevnom listu. S. B. dalje nastavlja:

«U tekstu se podvlači da je dr. Franjo Tuđman u razgovoru s Mužićem izrazio zabrinutost jer su zapadno nadahnuti pojedinci u HDZ-u masoni ili masonski kandidati, koji s masonima iz oporbenih stranaka zasjedaju u istim ložama i primaju iste nadstranačke direktive, ali za Mužićeve teze ne postoji niti jedan valjan dokaz. Naprotiv, obnovljeni hrvatski masoni ističu svoju apolitičnost, dok su u politici bili njeni pojedini članovi, ali koji su radili u ime samih sebe i po svojoj savjesti bez utjecaja lože. Sudeći po prikazu, ta knjiga je tipična apologija prevladane prošlosti, koje se odrekla i sama Katolička crkva, a čije ideje imaju malo što sa suvremenošću. Ideje iz Mužićeve knjige su štoviše obojene rasizmom, čime se Mužić svrstava na stranu totalitarizma. Toj prepoznatljivoj i tipičnoj želji za opstanak na vlasti pod svaku cijenu potrebni su unutrašnji i vanjski neprijatelji, tajanstveni rušitelji i zavjerenici, što je svojstveno svakom totalitarizmu bio on fašistički, ili autokratski.» S. B. posebno ističe da su ideje iz moje knjige obojene rasizmom, ali ne pokušava konkretizirati na kojim se stranicama knjige taj rasizam očituje. Bratoljub Klaić tumači pojam «rasizam-rasnu teoriju» ovako: «reakcionarno fašističko shvaćanje po kome rasna svojstva pojedinih naroda odlučuju o toku historije (kod toga svaki svoju rasu smatra najvrednijom).» (B. Klaić, Rječnik stranih riječi. Zagreb, 1986., str. 1133.). Među slobodnim zidarima pripadnici su svih naroda, a to znači i svih rasa. Ako su ideje iz moje knjige obojene rasizmom, onda se postavlja pitanje koji ja rasizam zastupam, a koje druge rase (crnu ili žutu) napadam.
II. S. B. dana 19. svibnja na stranici 46. Slobodne Dalmacije propovijeda i ovo: «Vrhunac galamatijasa u knjizi Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića je atribuiranje masonima atentata na Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu.» Na temelju dostupne građe (obrađene u mojoj knjizi na stranicama od 243. do 273.) zaključak je ovaj: «Kralj Boris, u jednom intimnom razgovoru u Sofiji, kazao je kralju Aleksandru, da su ga masoni 'snubili', ali da on nije ušao u ložu. Aleksandar mu je odgovorio da će izgubiti glavu, hoteći mu reći da masoni ne trpe kralja, koji nije mason. Aleksandar je priznao Meštroviću da je bio mason, ali da je 'istupio'. Meštrović je zaključio da bi Aleksandar gonio masone da je ostao živ. Trumbić, navodeći sve ovo, zapisuje da su masoni ubili kralja Aleksandra, jer ih je ostavio, a da su oni imali udjela i u sarajevskom atentatu. Činjenica je, da je kralj Aleksandar svojom nezavisnom i tadašnjim masonskim interesima protivnom politikom bio postao masonstvu tolika smetnja, da se u nekim najvišim masonskim krugovima (Jan Masaryk) razmišljalo o tome, da mu se oduzme život. Mjere kraljeva osiguranja od francuske vlade, u kojoj je bio ministar unutrašnjih poslova masonstvu odani Albert Sarraut, bile su unatoč višestrukim upozorenjima, da će biti izvršen atentat, tako simbolične, da Francusku čine suodgovornom za atentat. Međutim, svi ovi elementi nisu dovoljno konkretni, da se samo iz njih može sa sigurnošću utvrditi i masonsko sudjelovanje u zavjeri protiv kralja Aleksandra, ali je masonsko sudjelovanje u tome veoma moguće.» (Masonstvo, str. 273.). Smisao riječi “galamatijas”, između ostaloga, znači: «zbrka riječi, nesuvisli, nerazumljivi govor ili spis, besmislica, nesmisao, 'trpanac', 'kupusarija', « (Klaić, nav. dj., str. 465.).
Dokaz: uvid u navedene članke, koji se u presliku u dva primjerka prilažu tužbi.
Tužitelj je tiskanjem navedenih kleveta pretrpio i trpi duševne bolove.
Dokaz: Saslušanje tužitelja
Tužitelj je tu štetu pokušao umanjiti time što je poslao tuženiku odgovor na neistinite informacije tražeći njegovo objavljivanje. Taj je ispravak poslan preporučeno poštom dne 22. svibnja 2002.
Dokaz: uvid u odgovor
Tuženik je otklonio objavljivanje ispravka u cjelini, pokazujući na taj način da svjesno dezinformira javnost, ne pružajući tužitelju mogućnost da klevetničke tvrdnje opovrgne. Budući da opisanim postupanjem tuženik krši kogentne odredbe Zakona o javnom priopćavanju, ovaj je prisiljen ustati ovom tužbom. Tužitelj će se inače sam pobrinuti da druge tiskovine u cjelini ili djelomično objave predmetni odgovor, kao i da se s vremenom sav materijal publicira na internetu. Tužitelj potražuje simboličan iznos od sto kuna, kojim će raspolagati tako da plati misnu intenciju za one Hrvate, a posebno novinare koji pripadaju bilo kojim okultnim društvima u Hrvatskoj, a koji su Hrvati u tim društvima eventualno opsjednuti od đavla, da Bog istjera iz njih demone, tako da ne mogu okultnom infekcijom širiti zarazu među svoje bližnje u hrvatskom narodu.

Zbog izloženoga predlaže se sudu da zakaže strankama ročište za usmenu raspravu, te donese sljedeću

Presudu:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 100 (sto) kuna, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od presuđenja do namirenja, te mu u istom roku naknaditi trošak spora prema određenju suda, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od presuđenja do namirenja.
Dužan je tuženik u svom dnevniku Slobodna Dalmacija, u prvom broju koji slijedi nakon dana pravomoćnosti presude, ovu presudu u cijelosti objaviti na istoj stranici, istim tipom i veličinom slova kojom je objavljen klevetnički spis.